Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

KROZ KROŠNJU MAGNOLIJE VIDIM

ništa ne vidi od krošnje magnolije vidi samo sestre u bijelim klompama molim vas vode gleda ih svakog jutra kroz granje gleda ih dok zalijevaju asparagus a on žeđa toliko priča ima za ispričati sestro molim vas vode medicinske sestre mu peru stražnjicu kosa je jedino živo biće na njegovom tijelu ali one mu briju lubanju ponekad u njoj pronalaze zapise o konstelacijama zvijezda ili anale pisane klinopisom ali one tvrde da su to ožiljci od operacije on im govori da mu iz pluća raste neka čudna biljka pružila je korijene duboko u pluća i raste prema bijelom plafonu a one mu odgovaraju to nisu korijeni maestro već injekcije to nije biljka nego cijev za uštrcavanje zraka vi više nemate pluća a on tvrdi zato umjesto pluća imam magnoliju ona će pripovijedati kad ja umrem vi niste živi maestro vi vegetirate kaže mu bolničarka iako prostorija vrvi od glasova čuju se jedino udarci klompi sva tijela u prostoriji će prekriti bijelim plahtama nakon što im operu stražnjice odrežu kose poberu trepavice odsjeku nokte na nogama tek kad više ne bude ničeg živog na njima prekrit će ih bjelina koja upija zvukove on bi tako rado pripovijedao a one mu ne dopuštaju preokreću ga na bok i peru mu stražnjicu a onda pometu mrtvu kosu sa poda i on iz kreveta kroz krošnju magnolije gleda kako posljednji dio njegova života nestaje u košu za smeće