Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica
SASVIM OBIČAN UTORAK MARKIZA DE SADEA
ono što vi nazivate perverzijom ja nazivam moralnim načelom koje se s vremenom izlizalo od prežvakavanja po tolikim ustima jer perverzija je samo vulgarnije izraženo moralno načelo ono što vi nazivate raspojasanim orgijama ja nazivam sasvim običnim utorkom srijedom hodam ulicama u košulji s otkopčanim gumbima kako bi se tamjan bluda širio za mnom ono što vi nazivate tamnicom ja nazivam udobnim budoarom ono što vi nazivate krepošću ja nazivam ponedjeljkom jer tada apstiniram od užitaka ponedjeljkom čitam holbacha i petronija ne dodirujem se zakopčan do grla pripremam tijelo za utorak kako bi naslada bila što veća jer seks u mojem rječniku znači silovanje s dopuštenjem u mojem rječniku nema razlike između snošaja sa ženom i snošaja sa muškarcem u oba slučaja netko izvuče deblji kraj batine a to nikad nije aristokrat dva puta sam opljačkao banku ne zato jer mi je trebao novac nego zato da se zagledam u strah u očima bankara lijepo je obraćati se ljudima u imperativima vjerujte mi strah u njihovim očima ima oblik omče u toj omči guši se njihov vid a ja im draškam tabane jer želim da se udave u vlastitom smijehu no i u nasilju nastojim biti džentlmen tako ono biće koje silujem pitam hoćeš li da promijenimo položaj kako bi ti bilo udobnije jer bol koja ti predstoji zahtjeva svu moguću udobnost koju nam vlažni podrum rahitičan krevet madrac tvog mršavog tijela mogu pružiti dišemo neusklađeno a iz tijela moje požude izbijaju zarđale opruge ja sam iskren kao fakir najbolji je onaj krevet koji po koži ostavlja ožiljke od snova a najljepše sam snove snivao na tijelima s pokvarenim oprugama immanuel kant i ja sanjamo isti san sanjamo bijelu boju sanjamo bijele lisice kako trče po snijegu ali jedina razlika između nas je u tome što je kantova posteljina čista a madrac bijel dok je moja posteljina krvava koža a moj madrac svezano tijelo nekog mršavog bića nalik na snježnu lisicu kant je apstraktan ja sam konkretan lisica i ja probodeni čavlima oprugama krpeljima hodamo po snijegu i ne ostavljamo nikakve otiske
Sadržaj
olivier messiaendvodihalica
(za jeana geneta)
savršena kugla mržnje
(za paula celana)
priručnik disanja
(za thomasa bernharda)
crnac bere pamuk
arthur rimbaud
joan la barbara
kapetane ne budite spavače
u dlanovima sudopere
kambodžanski hramovi
kroz krošnju magnolije vidim
glazba slučajnosti
morton feldman
o mayanski oče
splavari
breton na samrti
vrisak kružnouste ribe
(vardaman bundren)
umijeće zavođenja
raspeće naopačke
moj predak valija
(mehmed paša kukavica)
josef mengele
kronologija jednog otapanja
pukovnik i maloljetnica
(thomas sutpen)
mengeleovo truplo
brazilska smrt alfreda stroessnera
dan kada je poginuo camus
moj otac zove se slučajnost
sasvim običan utorak markiza de sadea
novi diktator
svi dobri pjesnici zovu se paul
sezona ebole sezona skijanja
izaslanik gospođice slučajnosti
svijet sagledan očima slučajnog prolaznika
céline je stigao nakraj noći
bacanje kocaka potvrđuje slučaj
umijeće spavanja
čempres s asurbanipalovog groba
glazba za dvanaest pijavica
vještina disanja
glazba za fataliste
smrt tadeusza kościuszka
octavio paz u posjeti bjeloruskom diktatoru
nova kościuszkova revolucija
provokacija johna cagea
opservatorij
gorski kotar u bablje ljeto
umjetni brkovi
škare kroz koje gledam svijet
umijeće mimoilaženja
robert johnson susreće đavla
kondor je šifra mojeg djetinjstva
poštanski službenik bukowski
najljepše rajčice rastu u paklu
selo divljih patlidžana
smrt u obliku križaljke
kubična gitara
nepalske zastave
poduke iz disanja poduke iz pričanja
vučedolski kalendar
ficus faulkneriana
Impresum