Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

PUKOVNIK I MALOLJETNICA
(thomas sutpen)

maloljetna prijateljice okitit ću te ordenima iz građanskog rata ali nemoj ih pokazivati ocu jer će čiča tražiti da te oženim a ordene će uzeti kao miraz i objesiti ih na zid u predsoblju i svakom će ih gostu pokazivati i govoriti ovo je moj gettysburg a ovo moj fort donelson maloljetna prijateljice spavaj u prizemlju svoje zemunice i u ponoć kad čiča zaspi među ordenima otvori prozor i pomozi mi da se uvučem u sobu teško mi je s ovim umjetnim kukovima i bez lijevog oka ostao sam bez dva palindroma jesam li još uvijek čovjek još mi je ostao jedan kapak samo taj jedan palindrom kao posljednji dokaz moje ljudskosti da ljupka maloljetnice odrekao sam se mog gettysburga mog fort donelsona samo kako bih se mogao ušuljati u tvoju zemunicu dijete ne gledaj u rupu u mojem oku osluškuj pokrete mojih staklenih kukova osjeti šupljinu punu sjena u mojoj nozi kad budeš zaspala ja ću si odšarafiti noge i u njima pokušati uhvatiti odraz mjesečine jer ih mjesečina čini živima gledat ću u plava stopala srebrne palčeve noge će mi biti žive i sjećat ću se konjskih kopita topova vojske generala leeja a tvoj otac će istovremeno na drugom kraju zemunice sanjati da dobiva medalju časti onda ćemo se on i ja zamijeniti za snove ja ću biti junak bez nogu a on izmoreni stari ljubavnik jer ionako svi časni ljudi na jugu barem jednom pomisle na rodoskvrnuće