Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

GLAZBA ZA FATALISTE

 

svećenik me je zaposlio kao zvonara u crkvi sa zvonikom ali bez zvona sjećam se da sam još kao pričesnik gledao u tu rupu na zvoniku u kojoj se uvijek vidio paralelogram uprljanog neba jer u našem kraju stalno pada čađava kiša i ima puno ptica a čađave ptice mora da su krive za taj komad uprljanog neba svećenik me je jedini razumio nije tražio od mene da pričam kao svi drugi dječaci niti je tražio od mene da vjerujem u boga jer je znao da ne vjerujem niti u jednu riječ koju su izmislili odrasli pogotovo ne u riječ koja se mijenja ovisno o jeziku nije me tjerao da učim matematiku i gramatiku jer je i sam shvaćao da je ljudski jezik besmislen niti me je silio da budem pristojan za stolom mogao sam podrigivati srkati jesti na podu i biti pun krpelja samo je jedno tražio od mene da po svojoj volji namjestim zvona na praznom zvoniku da ispunim paralelogram sivog neba nadomjestim ga glazbom pijavica star sam i očajan rekao mi je svećenik više u ništa nisam siguran ali bilo bi lijepo kada bih mogao biti siguran hoće li mi sutra trebati kišobran ili ne samo to od tebe tražim da u zvonik ugradiš mehanizam barometra pijavica ispuni ga glazbom uništava me ova tišina pred oluju a ja mu nisam odgovorio riječima već sam mu polizao ruku onako kako to lisice rade i on me je razumio pretpostavljam da je i on kao dječak mrzio odrasle rekao je kada već dolazi oluja neka se barem čuje fatalizam zvona sljedećeg dana u prazninu sam ugradio dvanaest staklenih zvona a u svako sam zatočio po jednu pijavicu te večeri svećenik je sjedio na stolici za ljuljanje a ja sam se sklupčao pred kaminom i nogama trljao kožu punu buha i onda su se oglasila zvona dvanaest staklenih zvona proizvodilo je zvuk koji je bio pravo ime za oluju pravo ime za smrt bila je to glazba za fataliste svećenik je pijuckao čaj a ja gnječio buhe koje su se ushodale po sobi i bilo nam je sasvim svejedno što stiže oluja mi nismo bili poput tračana koji su kako bi rastjerali oluju bacali kamenje u nebo tračani bi bacali i bacali i bacali a pritom nijednog boga ne bi pogodili samo bi rastjerali muhe iz njihovih nebeskih gnijezda otpor je uzaludan kaže svećenik nitko ne može poraziti oluju a ja ga svojim pospanim psećim lavežom ispravljam varaš se starče postoji jedna osoba koja može rastjerati oluju ta osoba se zove pol pot on samo jednom direktivom može odlučiti da oluja prestane i započne sezona proljeća i rada u poljima

X

Sadržaj

olivier messiaen
dvodihalica
(za jeana geneta)

savršena kugla mržnje
(za paula celana)

priručnik disanja
(za thomasa bernharda)

crnac bere pamuk
arthur rimbaud
joan la barbara
kapetane ne budite spavače
u dlanovima sudopere
kambodžanski hramovi
kroz krošnju magnolije vidim
glazba slučajnosti
morton feldman
o mayanski oče
splavari
breton na samrti
vrisak kružnouste ribe
(vardaman bundren)

umijeće zavođenja
raspeće naopačke
moj predak valija
(mehmed paša kukavica)

josef mengele
kronologija jednog otapanja
pukovnik i maloljetnica
(thomas sutpen)

mengeleovo truplo
brazilska smrt alfreda stroessnera
dan kada je poginuo camus
moj otac zove se slučajnost
sasvim običan utorak markiza de sadea
novi diktator
svi dobri pjesnici zovu se paul
sezona ebole sezona skijanja
izaslanik gospođice slučajnosti
svijet sagledan očima slučajnog prolaznika
céline je stigao nakraj noći
bacanje kocaka potvrđuje slučaj
umijeće spavanja
čempres s asurbanipalovog groba
glazba za dvanaest pijavica
vještina disanja
glazba za fataliste
smrt tadeusza kościuszka
octavio paz u posjeti bjeloruskom diktatoru
nova kościuszkova revolucija
provokacija johna cagea
opservatorij
gorski kotar u bablje ljeto
umjetni brkovi
škare kroz koje gledam svijet
umijeće mimoilaženja
robert johnson susreće đavla
kondor je šifra mojeg djetinjstva
poštanski službenik bukowski
najljepše rajčice rastu u paklu
selo divljih patlidžana
smrt u obliku križaljke
kubična gitara
nepalske zastave
poduke iz disanja poduke iz pričanja
vučedolski kalendar
ficus faulkneriana


Impresum