Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

UMIJEĆE SPAVANJA

postoji jedan beskućnik koji posjeduje samo jednu kabanicu koju nosi čak i onda kada ne pada kiša umotan u nju spava u parkovima na kolodvorima i pred ministarstvom socijalne skrbi dok spava djeca psi portiri redarstvenici pa i sama ministrica potežu ga za rame pokušavajući ga probuditi ali utvrda njegovog sna ne odgovara na provokacije iz jave umotan u kabanicu može provesti i po četiri dana spavajući pred ministarstvom koliko ga god trzali i šamarali on se neće probuditi jer kabanica ga za ta četiri dana drži uhapšenog u stanju odsustva iz svijeta ja sam bio jedan od onih koji su se okupljali pred ministarstvom da ga gledam kako spava mislio sam da će moja nesanica naučiti nešto iz njegova primjera ali shvatio sam da nije stvar u njemu nego u kabanici koju ćeš postaviti između sebe i svijeta sjedio sam uz njegovo tijelo i slušao njegovo pravilno disanje a kada se četvrtog dana probudio i otišao u ministarstvo ja sam mu ukrao kabanicu i otada je stalno nosim kad me vide odjevenog u skrletnu kabanicu smiju mi se jer misle da u tim pohabanim prnjama izlažem svu sramotu svoje egzistencije svu grotesku svojeg kubičnog tijela ali ja mislim da ta kabanica ne otkriva moju sramotu jer nema ničeg sramotnog u želji da se prespava život ona je postala moja pidžama moja ubožnica moja zaštitni faktor priznajem ima dana kada mi se ne živi četvrtkom petkom i subotom uglavnom tada sjednem pred svoj odraz u rijeci zakopčam kabanicu do grla prikliještim glas tako da mogu odgovoriti samo da ili ne živjeti ili umrijeti tih dana pomišljam na skok u vlastiti odraz ali uvijek shvatim da mi je puno jednostavnije vratiti se u moj podrumski stan zamračiti sve prozore zavjesama ugasiti svjetiljke i spavati bez sanjanja tri dana i tri noći to ja nazivam umijećem spavanja spavati toliko dugo a pritom ne usnuti niti jedan san kad su beskućnika pitali što je sanjao on je rekao nisam sanjao ništa samo sam malo zaćorio prije nego što sam otišao zatražiti dvjesto kuna od ministrice da to ja tražim jedno kratko odsuće iz života desetljećima sam ljuštio život kao orah ali nakon svake kore postojala je druga kora kao na skarabeju ljuštio sam kore oljuštio sam čak i crva u srcu oraha oljuštio sam čak i ganglije unutar crva a na kraju redukcije života našao sam dvije čestice u obliku kugli jednu bijelu drugu crnu njih nisam mogao oljuštiti popio sam ih uz čašu vode i naspavao sam se kao nikad dotada tri dana i tri noći spavanja bez snova čisti užitak odsustva provjerio sam pozive ali nitko me nije zvao pa sam odlučio oljuštiti još jedan orah i nakljukati se pilulama jednom bijelom drugom crnom mnogi će reći da je to dangubljenje ali ja to nazivam jedinim oblikom disanja koje nije štetno ni za tebe ni za druge živio drijemež živjela dokolica