Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

OLIVIER MESSIAEN

ja nisam skladatelj ja sam strpljivi ornitolog volim promatrati ptice ali nikad nijednu nisam dodirnuo kad sam bio dječak otac je kupio tri papige u plavoj bijeloj i crvenoj boji izložio ih je u zelenoj krleci pod portretom maršala pétaina kako bi se odužio maršalu što mu je spasio život u verdunu pokušao je naučiti papige da izgovaraju liberté égalité fraternité jer je bio uvjeren da će ga maršal jednog dana posjetiti otac je svakog jutra uvježbavao svoj zbor papiga a ja sam imao osjećaj da mu se papige rugaju majka kaže da sam od njega naslijedio ljubav prema pticama ali ne i glazbeni talent tri su papige nadživjele mog oca dočekale su onaj dan kad je maršal pétain uspostavio vichyjevski režim a onda su izletjele iz zelene krletke slijepe i pretile srušile su se na klavir i počele teturati po bijelim i crnim tipkama oslobađajući u svakom staračkom raskoraku jednu prekrasnu disonancu tada sam shvatio da moja zadaća nije pronaći novu melodiju moja zadaća je pozorno promatrati ptice sa osmatračnice u prašumi jer u svakoj ptici nalazi se jedna melodija liberté égalité fraternité koje je moj otac tražio najviše volim golubove koji se četvrtkom uvečer spuštaju na žice dalekovoda koje podsjećaju na križaljku razapetu nad ulicama tada počinje skladanje jer žice su notno crtovlje a golubovi note i zadaća skladatelja je precrtati konstelaciju ptica na žicama u kajdanku pri čemu samo treba obrnuti boje bijeli golubovi trebaju postati crne note a trake crnog neba bijela tišina