Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

GLAZBA SLUČAJNOSTI

glazba slučajnosti je samo jedan slučajni nastanak zvuka između dvije tišine moja pjesma je samo jedan izdisaj između dvije šutnje debele kao prašina u koju ću upisati svoje ime i živjeti barem malo duže moje pjesme su paučine tišine pune ulovljenih muha a polumrtve muhe su riječi i riječi su crne a paučina je bijela stoga je tišina bijela a glazba slučajnosti crna zato između riječi u pjesmi ne stavljam zareze točke crte i tome sličan kič jer bi staviti zarez između dvije riječi značilo narušiti ritam crno bijelo staviti zarez značilo bi pokušati začepiti prazninu nadvikati tišinu staviti zarez u pjesmu bi bilo kao da između crne i bijele tipke na klaviru dodamo jednu međutipku kako bismo produžili trajanje zvuka ah vi šarlatani zar mislite da ćete tako udaviti tišinu nećete samo ćete je dodatno naglasiti ja koristim samo bijele i crne tipke i između svakog dodirivanja tipki radim dugačke pauze kao kad dodirujem golotinju želim da moja pjesma bude iščašeni crni čavao zabijen u bijeli bolnički zid čavao crn kao krv iz kristova dlana crn kao androgine ptice taj čavao ne želi ispuniti bjelinu želi joj se samo zabosti duboko duboko u dlan i natjerati je da krvari crno po bijelim tipkama