Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

MOJ OTAC ZOVE SE SLUČAJNOST

rođen sam u vrijeme kada su zastave mijenjale oblike države imena a granične rijeke korita oca nikad nisam upoznao jer on radi na skeli dok su me žene cijepile protiv žutice gardisti su u učionicu geometrije ušli s romboidnim zastavama kojima su zamijenili krugove prošlih zastava od tog dana vrištim kad vidim nove zastave vrištim kad vidim romb na školskoj ploči jer me lijevo rame još uvijek peče moj mi je otac mianmarski radnik ili burmanski general ugravirao kolut žute rase u vrat zato sam kao novorođenče bolovao od žutice a jučer dok su na školskoj ploči bile nacrtane kružnice očeva krv ponovno je izbila na moje lice iskosila mi oči požutjela kožu zaokružila moj krik brončanom kružnicom onda su došli sa zastavom rombom da cijepljenjem istjeraju kružnicu žute rase iz mene krv žutu od subverzije je li vodio štrajk ili državni udar cijepili su me rombom jer prvi put u sali za rađanje nisu uspjeli ali vratit će se moj otac iz kampućije ili sijama ili mianmara gdje na skeli restaurira pagode ili priprema puč on je otac na posudbi ali žene su me dale cijepiti protiv oca krugovi na ploči pa mi je teško uspostavljati kontakt s muškarcima krugovi u mom glasu odrastao sam u ženskom društvu imao sam pet baka šest tetki sedam strina dvanaest služavki svi muški su na skelama govorile su a ja sam se pitao neki radnik iz burme u žutom kombinezonu ili čovjek u crnim vojničkim čizmama iz mianmara možda sam ja nuspojava slučajnosti kad će se tata vratiti kad dovrše radove na skeli znači on je radnik a one u isti glas viknu ti si iz stare oficirske porodice predvorje je puno portreta brkatih muškaraca jesam li usvojen dopremljen iz pagode u košarici od bambusa i slučajno dodijeljen ovim ženama da im pravim društvo subotama jer muški su na skelama a one više nemaju o čemu pričati pošto slučajnost ima izražen smisao za humor mislim da je mene kosookog grbavca baš ona stvorila ali slučajnost je žena što znači da je moj otac žena ali one su rekle da je bio oficir moj otac zove se slučajnost još jedna žena mojeg djetinjstva a pošto su me žene cijepile zastavama protiv žutice i pošto su me mrzile kad sam rođen sa žuticom onda su vjerojatno bile ljubomorne na nju i nisu željele da nosim njezinu žutu krv u sebi moj otac je general moj otac je žena moj otac je general ne win i on je žena ali kako je onda moguće da je i dalje nevin to je čudo viču žene mojeg djetinjstva ali ja ne vjerujem u čuda izrezao sam sliku generala ne wina iz potjernica on se ne zove ne win jer nije nevin dakle moj otac zove se slučajnost a slučajnost je žena slučajnost zamišljam kao jednu od onih mianmarskih žena s dugačkim vratovima koji su stegnuti brončanim prstenjem to je dobro jer sam se navikao na žensko društvo muškarce ionako ne razumijem zato sam istrgao njegovu sliku iz potjernica uzeo šestar i odlučio mu podariti ženskost nacrtao sam mu okrugle naočale a oko vrata sam mu stavio osamdeset brončanih krugova sada izgleda kao žena iz plemena padaung otac kojoj je ime slučajnost otac koja nije nevina jer ako je burma mogla promijeniti ime a krug se pretvoriti u romb zašto ne bismo mogli zamijeniti i rodove