Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

FICUS FAULKNERIANA

moj daleki rođak mogao je imati kopito u plućima ali onda ne bi upoznao djevojčurak kojeg je otac doveo na stočni sajam i ostavio ga da stoji pod istom onom lipom iz koje će izrasti glazba neoštećen psalam iz grla svetog sebastijana tu čekaj ona ga je već tada mogla čuti njegov zdrav glas njegov inatljiv kašalj psalam šume zadržan u staroj lipi sada umjesto tijela vise svinjske polovice ali ne vidi se razlika klaonički noževi puni su topline a toplina je puna presječenih dahova a dah pjesme tu čekaj u ruke joj je stavio škartoc pun kostiju zveckali su kao tri strijele u glasu svetog sebastijana no iako proboden strijelama on je pjevao čak se i nakašljao par puta a ona je cuclala kosti cuclala moždinu zvuka tu čekaj on ju je vidio između dva kašlja dvije poruge slučajnosti zbog sjene kopita na plućima to je bila njegova strijela njegov razlog za prkos i pokazao joj kako se svira frulica jer svaka kost ti je frulica jer svaka šupljina ima melodiju samo je moraš osloboditi pod lipom okićenom svinjama ostatak dana pomiješan s korijenjem i lokvama praseće krvi i ljudske pare samo moraš naučiti izvući melodiju iz šuplje kosti naznake noći upletene u krošnju dok svrake donose noć dan mu curi iz tijela zajedno s krvlju a noć je spužva nataknuta na koplje koja mu upija žeđ pomiješanu s porugom tu čekaj moraš iz šuplje lipe izvući krik svinje roktanje sunca rez mjesečine odbij spužvu na koplju i zatraži neki drugi simbol po kojem će te pamtiti jer nebo je uprljalo klaonicu nije ni čudo što je nebo prljavo kad ima toliko ptica dva koljača su donosili leševe da istjeraju sunčevu svjetlost oni se lakše snalaze u tami jer njihova sječiva su fenjeri a on ju je odveo u šupljinu lipe i slušali su pjesmu matije gupca njemu su stavili krunu od trnja na glavu a on je trebao zatražiti neki drugi simbol po kojem će ga pamtiti moja smrt je posebna i želim da izmislite novi simbol kojim ćete okititi moju smrt čuješ li ona hoda po glasovima a glasovi iskaču iz tla kao opruge iz starih madraca čuješ li izranjavan glas kojeg su se svi sramili pa je pobjegao u lipu pobjegao jer njegova smrt nije bila posebna kruna od trnja standardni simbol mussolini je odbio krunu od trnja i rekao objesite me naopačke oni su iskopali gupčeve kosti i svirali a koljači su lomili mjesečinu u telećim trbusima njihovi prsti su noć i zato se za njih ne prima krv jer krv je dan dok promatraš suton osjećaš prste koljača na svojem vratu njih zanima tvoje meso tvoja trbušna šupljina zavirit će unutra sa nožem kao jedinim izvorom svjetlosti ja volim noć moj glas je proboden s tri strijele tri noža volim ovu smrt jer je tako posebna kao melodija koju su zajednički pronašli u lipi da barem nisu pronašli melodiju da ju stari barem nije ostavio samu sa škartocom punim zvukova među prasećim dahovima koji su onako nedovršeni pozivali da se muzika njihove agonije zaokruži jer koljači ne vole glazbu oni sjeckaju rebra u tišini da barem nije bio stočni sajam da je barem dan trajao duže koljači su ugasili dan kao gramofon razlomili mu kosti i sebastijan je promatrao kako pred njim ispijaju moždani sok dana i kako govore ne boj se bit će svjetlosti samo da operemo noževe znam ja zašto ju je on privukao jer je bio omiljeni muzikant matije gupca ali kriv je konj i kopito koji su trebali biti mjesečina lipa diše čuješ li a ona ništa ne govori samo glođe onu jednu melodiju a kad ju otac nije mogao pronaći dva koljača su izašli sa bakljama punima mjesečine i zatrovali noć klaoničkim zadahom rekli smo ti da ćemo upaliti svjetlo zapaljena lipa i svi gledaju vatra je kruna od trnja ali lipa je ne želi moja smrt će biti posebna ne brini se sigurni smo ovdje srebrne baklje oči upijale vatru a neki lakrdijaš svirao gitaru i svi se na trenutak sjetili mnoštva konja vila barikada mnoštva pogodnih trenutaka za umiranje sjetili se velikaša to je gubec njegov duh rekao je otac da istjera kćer iz rezonantne kutije gupčeve lipe a dva koljača mjesečinom potpalila korijen stabla pun taloga dana dan fino gori zato vjerojatno imam nesanice i sanjam samo zvukove svrake su se poslagale po krošnji u obliku krune od trnja bio je to loš trenutak za umiranje nije bilo novih simbola a po koži si mogao osjetiti njihove prste za koje se ne lijepi krv oni bi našli načina kako da zapale i polarnu svjetlost prsti piromana ne osjećaju toplinu žive radi kratke ekstaze zadržane u zvuku trenja šibice ekstaza je čuti kako se šibica susreće s plamenom kada baciš šibicu ekstaza prestaje tvoja misija je obavljena jer ti si zadužen da združiš šibicu sa njezinim zvukom ti si muzičar preživio si seljačku bunu ali konjima nikad nisi oprostio zato si potpaljivao staje živio si radi zvuka stvaranja požara htio si ju učiniti svojom malom pomoćnicom ali ona ništa nije shvaćala jer joj se otac obraćao u imperativu tu čekaj pošto ona izvan zapovijedi nije shvaćala ništa a ti si joj tepao i pokazivao kako se od koščanog praha može stvoriti požar zar nije lijep ovaj zvuk ljepotice ona ne odgovara ona samo izvršava što joj se naredi tako su ih istjerali i mjesec je bio jedna sitna giljotina ona se devet mjeseci igrala s njegovim kostima pokušavajući sagraditi gitaru u obliku gupčeve lipe trebalo joj je devet mjeseci da ponovno zasvira jer zvuk je u šupljini to ju je on naučio a bolje da nije jer ja onda ne bih bio rođen bili su jakobinci prije jakobinaca a on čaruga prije čaruge pa se smijao pod mjesečinom koljači su znali zašto se smije zato da se sutra razlikuje od telećih trbuha i tako je on izbjegao kopito ali ne i giljotinu ali ona ga je znala viđati živog mjesečina mu je oživljavala noge lice a onda je ona sagradila gitaru i zasvirala samo jednom i više nikad bio sam neki dan pred lipom krošnje pune crvendaća ostaci izložbe svinja ušao unutra u srž svog obiteljskog stabla i sve ih proklinjao zbog vas zbog vas sam živ a ja to ne želim pa imaš rijeku utopi se lako je vama kazati moji preci bilo bi mi lakše da je samo onaj konj ali onda oni ne bi znali koristiti mjesečinu prometej noći zasadio sam mu ficus Faulknerianu pod bosa stopala iščupao jedini preostali cvijet iz afričke zemlje kako bi mu oživio cirkulaciju možda probudio pokoji zvuk iz zemlje nije da sam nezahvalan ali da je samo konj nagazio na mog dalekog pretka u seljačkoj buni ja ne bih postojao stajao sam usred obiteljske lipe zasadio sam lipu unutar lipe i tako je ficus Faulkneriana niknuo usred šupljeg drveta kao da si upleo zvuk trube među žice gitare nije da sam nezahvalan hvala na daru glazbe ali ipak no ne krivim ja svirača krivim konja i onda kad je ona umrla njihov sin je baš meni u inat odlučio biti ženskar pa je onda od trinaest njegovih sinova preživio baš onaj čija će loza završiti sa mnom nije da sam nezahvalan ali bilo bi bolje nego da moram u rijeku među sve one ribe i kaulerpe da je kopito bilo mjesečina a prometej pun tišine onda bi giljotina proizvela zvuk gitare pa djevojčurak ne bi morao sagraditi zvuk već bi se zatočila u svojoj katedrali od tišine i prala samostanske podove pa bi onda svećenik imao djecu i to se mene ne bi ticalo oni ionako tvrde da je to dar od boga onda bi se on nakašljao i ona bi vidjela križ u ulaštenoj škrinji pa bi joj on rastvorio dlanove ti imaš tako sitne dlanove sitne kao one ptice što su izdale ljubavnike jer koljači znaju što simboliziraju crvendaći stare babe misle da su to ptice iz pakla poziv na grijeh na sitan grijeh dovoljno sitan da ti stane u šaku kao zemička da da dobit ćeš zemičku i onda ne bi svirala jer zemička nije kost a kost je instrument a gubec je kosti znači gubec je muzička kutija i ja sam muzičar noći zbog svega toga ali preče zar si baš morao pjevati dok je kopito bilo mjesec eh eh ako ti ne paše odi do rijeke nije da sam nezahvalan vidiš da ti donosim cvijeće iz afrike zemička je ukusna želiš li jesti pogledaj kako si mršava sve ti se vide kosti i ona je stajala pod svinjskim polovicama i on je slučajno prolazio pokraj svinjskih eksponata da se napije krvi jer to je dobro za glas a glas je moje zanimanje vidim da voliš glazbu dođi podučit ću te uzmi zemičku sve kosti pa su probudili gupca hodali mu po rebrima ksilofon ali stari se sjećao da ju je ostavio među svinjama dok on popije jednu dvije tri zemičke jednu sada druge dvije poslije pa su krivi crvendaći jer eto baš meni u inat moraju vabiti ljubavnike