Zlatna riba i istočni Ariel | Sanja Lovrenčić

BJELANJCI

Zvuk, dobro poznat, premda gotovo zaboravljen: dvije vilice udaraju po dubokom porculanskom tanjuru. Jer se mikser pokvario, a tu, u kući na moru, trenutno se ne isplati kupovati novi. Za tih nekoliko ljetnih dana koji preostaju.

Ali dugoročno?

Njoj je sasvim jasno što treba učiniti: donijeti stari mikser od kuće, a tamo kupiti novi, kao što su učinili s televizorom. Dobra odluka, racionalna, zaslužuje smiješak. No danas je obećala djeci taj kolač pa će ga i napraviti, po starinski, onako kako bi ga napravila baka. Jer i ta jaja treba potrošiti prije odlaska.

Dok vilice udaraju, neki glas u njenoj glavi prigušeno napominje: mene je baka naučila da bjelanjci moraju biti ulupani tako čvrsto da možeš okrenuti tanjur, a oni ne iscure – što je već naglas rekla raznim ljudima u raznim zgodama. Jer radi se o starinskom umijeću, obiteljskom nasljeđu. I sve je unutra, u toj slici preokrenutog tanjura mnoštvo drugih sićušnih slika: jutra s bakom u njenoj urednoj kući, vjetar u bijelim domaćim plahtama na terasi, izlasci do tržnice gdje se sve pomno bira i odvaguje, branje bijelih šljiva i kuhanje pekmeza… Poslije je bilo drugo, uvijek isti povratak u grad, roditeljima koji nisu imali ni vrta ni sporoga vremena, odrastanje, školovanje, posao i brak, sve to ostajanje bez daha… Moja je baka bila sjajna žena, govorila je sve to vrijeme, još uvijek se pokrivamo poplunima što ih je svojim rukama načinila od paperja.

Čuvala je bakine poplune, prema njenim uputama, točno onako kako treba da ostanu kao novi, i svakog ljeta pomalo obnavljala staru kuću; i premda su sad tu i centralno i novo uređena kupaonica, ipak nije nimalo odstupila od one prvotne jednostavnosti. A i topla voda se štedi, isto kao uvijek.

No kako lupa i lupa vilicom o porculan, uporno proizvodeći taj starinski domaćinski zvuk, odjednom joj se počinje činiti da od tog djetinjstva s bakom u primorskoj kući možda i nije radila ništa drugo nego udarala po bjelanjcima čekajući da postanu savršeno bijeli, savršeno čvrsti… i sad je već počinje boljeti ruka.