Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

26.02.2014.

Danas je rođendan J. Casha.
Sutra od moga brata.
U kuhinji meljem orahe za tortu bez ijednog kata.
Čitam da je Johhny rođen 1932. Ne da mi se računati koliko bi danas imao godina pa uzimam mobitel.
On računa umjesto mene jer – novac je vrijeme.
Kalkulatori su izumrli. Danas je u mobitelu sve što ti treba.
Na zaslonu piše 82 godine. Pet godina mlađi od moje, još žive bake.
Ono što Johnny ne zna da sam zapravo ja njegova June Carter.
Pitam se da li i tamo negdje,
za vjernike gore, za ateiste možda dolje,
još uvijek nosi, kao što je obećao samo crno. „Ah, I’d love to wear a rainbow every day
And tell the world that everything’s okay
But I’ll try to carry off a little darkness on my back
Till things are brighter,
I’m the Man in Black“
Orasi su mljeveni.
Uzimam mikser da zaglušim prvo čitanje Zakona o radu, čitaj „kapitalu“.
Dragi Johnny
„say hello to June“,
I nek’ ne pali veš mašinu.
Još uvijek nije vrijeme za oprati crno.