Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

PLODOVI ZLA

ubrala sam ih u samoposluzi. stajali su tik do čokoladnog zeca, jaja i mladog luka.
bili su na uskrsnoj akciji. vrlo povoljni!
uvukli su se između bombona, jabuka i instant kave. proklijali između tebe i mene.
vadim ih iz košare: prvo ih gledam, mirišem, prebirem prstima.
oklijevam, pa odlazim, tek tako, oprati ruke.
u kuhinji, kraj pelargonije i bez nagovaranja zmije: prvi ugriz, pa još jedan, sišem plod, hoću upiti sve.
moraš probati! – vičem – baš su fini!
predvečer, prije toplog kakaa, tješim se što me sada barem mrziš.