Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

DUBROVNIK

 

Nikad nisam vidjela Dubrovnik: simbol hrvatske kulture i turizma.
Nije li tužno što su ga neki Japanci, Britanci i Amerikanci posjetili prije mene?
Znam, udaljenosti više nisu bitne. Biraš kruzer ili avion.
Ipak, meni je to nepravedno.
Ne sjetim se ja Dubrovnika često,
padne mi na pamet,
tu i tamo, najčešće u srpnju,
kad na TV-u objavljuju koliko je stiglo gostiju
i kad na Stradunu,
u bijelom lanu,
ugledam preplanulu mladu ženu mojih godina.
Onda se počinjem pitati gdje sam pogriješila,
zašto živim od majčine mirovine i tko je tomu kriv?
Ljeto baš posrami sirotinju.
Ljudi zaziru od običnog bezazlenog pitanja – Gdje ćeš na more?
Ja ću na Dravu biciklom.
Tamo nema reportaža, ni zvjezdanih hotela,
ali sve je ugodno poznato.
Iz ruksaka ću izvaditi sendvič s pohanom piletinom,
osvježiti se hladnom lubenicom,
pljuckati koštice,
i zaboraviti Dubrovnik.