Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

IVA I SUBOTA

Jutro još nekako izgura.
Popije kavu s prijateljicama,
taj omiljeni ritual gdje nitko nikog ne sluša,
ispovijedi bez svećenika.
Poslije odlazi po namirnice u obližnji šoping centar;
lijep je dan, vozi se biciklom.
I bez ceduljice zna što će kupiti:
krumpir, meso i zelenu salatu. Počinje koračati prema blagajni,
spušta glavu, izbjegava poznata lica,
ne želi razgovarati, bolje reći, odgovarati na kurtoazna pitanja.
Uzima novine, bilo koje. I to će poslužiti da misli otplove.
Ručak je gotov, polako žvače posljednji list salate.
Svi su se digli od stola.
U kuhinji samo tišina i ona.
Još će oprati suđe i dok sapunica nestaje s njenih prstiju,
počinje rano popodne,
a ona više nema kuda.
Ne pomažu ni otkucaji sata,
ni brojanje dana na stolnom kalendaru,
Iva će se sakriti ispod teškog pokrivača.