Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

POSJET

 

I ovaj Uskrs je bez sunca, kao i prošli Božić bez snijega.
Voziš se kući.
Uz zvuke lokalne radio stanice zbrajaš bijele isprekidane linije.
Vrijeme je produženih vikenda kad se posjećuje rodbina i prijatelji.
Vraćaš se onome što se zove – zavičaj.
Mama je posebno naglasila da ne zaboraviš
kupiti čokoladu nećacima, a tati šteku cigareta.
Razmišljaš kad ćeš opet morati u posjet roditeljima.
Što je bliže? Dan državnosti ili Tijelovo?

Parkiraš auto u dvorištu.
Lijevom gumom gaziš prvo proljetno cvijeće.
Već te čekaju kraj garaže.
Ljubite se i zaključujete kako vrijeme brzo prolazi:
kao da ste se jučer vidjeli, a od Božića je prošlo
već pet mjeseci.
Požuruju te da sjedneš za stol dok je juha još topla.
Moraš sve probati da se nitko ne uvrijedi:
i domaći naribani hren iz vrta, i sindikalnu šunku,
i tri vrste kolača, rakije i kupinovog vina.

Poslije prežderavanja premještate se
u dnevni boravak i pijete kavu.
Na TV-u trešte reklame, veselje uskrsnuća.
Tata je kralj daljinskog upravljača i ne želi smanjiti ton.
Nakon dva srka, vrijeme je za
nezaobilazno blagdansko pitanje:
Kad se misliš ženiti?
Vrijeme ti je, sine.