Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

SPOKOJ JE U BRESKVI

 

More me utopilo i nokti su mi plavi. Sol mi grize usne. Više ne raspoznajem gdje počinje Nebo
Nemam više snage odgurivati val
Sunce oživljava umrlo, kamen tetovira kožu
Krema za sunčanje hladi usijana leđa
Kap po kap
Majka štiti svoju djecu i od sunca. Život od života.
U hladu, pod jednim borom, naše je mjesto
Gladni smo, moj brat i ja. Jedemo tu breskvu. Ohlađenu. Iz putnog frižidera.
Zaogrnuti ručnicima
Dok se opet ne predamo moru