Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

NE VOLIŠ DOK ZIMA PROLAZI

Ne voliš dok zima prolazi iako je račun za plin sve manji.
Zaključuješ, važno je biti, a ne imati, kao Erich Fromm.
Opet, sav si u kontradikciji,
cilj ti od sebe što dalje pobjeći, a to je lakše u zimi.
Ne voliš dok zima prolazi,
kad se led topi i snijeg kopni,
kad te više ne štiti njen mrak i tišina,
kad neprobojnu hladnoću pobjeđuje toplina,
a sunce otkriva rane, dotad nevidljive drugima.
Ne voliš dok zima prolazi,
osjećaš pritisak buđenja i rađanja,
a ti si mrtvac sa znakovima života u samoinduciranoj komi.
U uskrsnuće ti je teško vjerovati, iako si, kao mali ministrirao
i udisao vjeru, ufanje i ljubav, na nedjeljnoj misi.
Ta bijela visibaba koja se probija iz umrlog šipražja,
praćena prvim pjevom ptica,
samo je probudila usnuli jaz između onoga što si postao, a što si trebao biti.
Prezireš što se ne možeš veseliti, proljetnoj iskričavosti i životu,
a niti, kao nekoć, sakriti u zimskoj igri svjetla i sjene.
Ne voliš dok zima prolazi
Jer proljeće te tjera na umjetno disanje,
Tvoja savjest i svijest sve su bliže,
Ti želiš kraj, a ne proljeće.