Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

NIKAD

nikad te nisam vidjela
ali znam kako izgledaš
i koliko me voliš gledati
dok predvečer
kao neka viktorijanska ljepotica
četkam kosu ispred ogledala
u običnoj pamučnoj spavaćici
nikad ti nisam čula glas
ti i ja uvijek šutimo
tako najbolje komuniciramo
ne pričamo niti dok hodamo gradom
ne dogovaramo se tko će kupiti prašak za rublje
ne želimo kvariti kišnu kulisu
mi hodamo usporedno
jedno prema drugome
u usklađenom ritmu
ali se nikad ne susrećemo
dijele nas kontinenti
a možda samo jedna ulica
ili tramvajska stanica
ishod je isti
nikad – je često suđeno
mozaicima u vječnom nastajanju
kojima uvijek nedostaje
onaj jedan jedini nesavršeni dio