Zašto? Zato. | Jelena Osvaldić

NE PAMTIM DAN

Ne pamtim dan kad su moje riječi upućene tebi,
postale razularena slova,
bez veznika,
sintakse,
stila,
tona.
Nerješiva premetaljka,
Okomito,
Vodoravno,
Zvjezdano nebo bez Velikog i Malog medvjeda,
dogodilo se to možda jednog petka,
sasvim nenadano,
iako je sve vodilo k tome,
bezizlazno.
Progutala sam svoje riječi,
dok si me gušio šutnjom,
one gnjile, neprobavljene,
u mojoj utrobi.
Još uvijek postim, od sebe,
od tebe,
od nas,
od mi,
na čipsu sam i Coca-Coli.
Um bolno rađa riječi,
dah odmagljuje slova,
nema više tvojih otisaka,
Ječri su opet riječi.