Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

beskonačno
kao kad grad posrne pa se nagnu
razine tekućina u prijepodnevim šalicama
i umornom tijelu
s kojeg otpadaju imena
na ulici u mnoštvu trgovina
naš je susret potrošen
mi ne vrijedimo jer smo moderniji
od benzina na kojeg se voze bogovi
u otvorenim automobilima
dugačkom cestom njenim mokrim širokim leđima
na tvojem sam pupku spojio palčeve
a onda je zasjalo sunce i ja sam izgubio kosu
pa sam te volio i opet bio moderan
na putu do lunaparka
što blista u mom dalekom oku
dok je nebo sivo
dok je otok miran
dobrim velikim dlanom
razmazujem sol po tvom čelu

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.