Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

beskonačno
kao kad grad posrne pa se nagnu
razine tekućina u prijepodnevim šalicama
i umornom tijelu
s kojeg otpadaju imena
na ulici u mnoštvu trgovina
naš je susret potrošen
mi ne vrijedimo jer smo moderniji
od benzina na kojeg se voze bogovi
u otvorenim automobilima
dugačkom cestom njenim mokrim širokim leđima
na tvojem sam pupku spojio palčeve
a onda je zasjalo sunce i ja sam izgubio kosu
pa sam te volio i opet bio moderan
na putu do lunaparka
što blista u mom dalekom oku
dok je nebo sivo
dok je otok miran
dobrim velikim dlanom
razmazujem sol po tvom čelu