Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

budi bezbrižna
ako te ubijem bit će to prava slavenska gesta
a to se prodaje
kao nešto vrlo olovno
igra s malenim zrnatim kamenjem
poput nekoliko sudbina što su se
naslonile jedna na drugu
volio bih da ti to mogu reći
s manje oblaka u očima
ali ne želim se smesti kad proletim kraj
anđela
on ima kotačiće na nogama i klizi nadzvučno
sa sjevera na istok / na istok? /
po asfaltiranim dlanovima
svi kažu imam ga imam ga
i to je bahato
bio sam uvrijeđen kad je svanuo lipanj
mjesec robertove glavobolje
sunce se prikuplja i gori
na repu concordea
prve smokve zore u dalmaciji
približi se ameriko
iziđi iz naših želudaca
na nekom parkiralištu u drive-inu
ili lunaparku
hoćeš
nećeš
dakle to si ti