Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
ležiš
na leđima raširenih ruku i
nogu kao posrnula zvijezda u bešumnom
tijelu stroja upijaš tužan vrtlog svemira
koji se sjeća koji govori boju
sunčeva životinjo položena si na sjenu
uspavana u otisku dobrom mekanom pijesku
dijeliš lagani dum srca svaki put kad udahneš
djeca bacaju šarene lopte u nagli sablasni zrak
kao rivijera
ja se smijem na rubu nečega
jasno te vidim kako tamo ležiš najvažnija sebi
čekajući nekakvu vodoravnu vodu
s plamenim rubom i datumom
ne ljuti se
uzimam plavi kuk mora
dopisujem
laži laži laži
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum
