Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

jedi
i voljet ću te
napisao sam praznim pogledom
po oceanu
otok nema djecu
on je nečiji pad u bakreno ljeto
u koje pristaju plave jahte
napučene odisejima
uvečer sve iznose u crnoj
plastičnoj vreći
plešu po palubama
govore sve jezike (strah me je)
nude ti dva dana da se u njih zaljubiš
mene ipak veseli moja nepomičnost
živo je samo oko
ruka koju držim na prsima
vraća ritam unatrag srcu
zatvorim se i gorim na terasi
ti neko vrijeme čekaš
pa ti to dosadi
odeš do ruba zemlje
zgrabi te oko struka mornar riki
ti si sretna on
te odnese
malo zatvorim oči
a onda gorim dalje

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.