Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
uđem u telefon
tamo je prazan ocean
odjednom nešto počne gorjeti
shvatim da upravo sviće u gradu iz kojeg sam
istrčao prepun kisika
i mlad
otključavam nekakvo gorivo
dakle ipak ćemo se voziti
po obližnjim godinama
crni pas me gleda na parkiralištu
gleda i odlazi
niz njegov jezik rastu jagode
iz njih plazi krv
smrt leži nisko
pripijena za vlažan vrat asfalta
domahuje mi
na početku tisuće
odjednom imam spol koji znači ime
polovicu planete
kupujem prije nego što
začujem glas s druge strane ulice
mi ćemo otići
o bijelim pticama drugi put
sjedimo u starom automobilu
vrijeme prolazi na radiju
gradovi tonu
gledam malo prema nebu
malo prema moru
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum