Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
sjećam se kako si obočena na laktove
grijala nekoliko kaplji mora na svom pupku
upirući jasnu okomicu usuprot svemiru
govorila si nemoj ivane sad o nečem
ozbiljnom što se dovaljalo pučinom kao trošna
gajeta i
traje godinama
let
to nisu izmislile ptice koje
kradu ostatke korneta iz tvoje ruke na ferijama
o tom nije sanjala gušterica koju si
poplašio beruć šparoge
o drugim je težinama koje se okreću naglavce
nama netko s ovoga mjesta ali iz daljine
pismo odaslao nemoj
nestati prije sumraka
jer to je uvreda svjetlosti
šo je zapalila taj besmisleni suncobran
iznad tvojih coopertoneom namazanih plećki
nemoj zaboraviti sandale
auto se bosonog teško s mjesta pokreće
a o tom se upravo radi
da pobjegnemo ostavljajući lažne tragove
onima koje uopće nije briga za nas
koji nas nikad neće tražiti
u kino naravno
pozovi anđele
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum