Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

sjećam se kako si obočena na laktove
grijala nekoliko kaplji mora na svom pupku
upirući jasnu okomicu usuprot svemiru
govorila si nemoj ivane sad o nečem
ozbiljnom što se dovaljalo pučinom kao trošna
gajeta i
traje godinama
let
to nisu izmislile ptice koje
kradu ostatke korneta iz tvoje ruke na ferijama
o tom nije sanjala gušterica koju si
poplašio beruć šparoge
o drugim je težinama koje se okreću naglavce
nama netko s ovoga mjesta ali iz daljine
pismo odaslao nemoj
nestati prije sumraka
jer to je uvreda svjetlosti
šo je zapalila taj besmisleni suncobran
iznad tvojih coopertoneom namazanih plećki
nemoj zaboraviti sandale
auto se bosonog teško s mjesta pokreće
a o tom se upravo radi
da pobjegnemo ostavljajući lažne tragove
onima koje uopće nije briga za nas
koji nas nikad neće tražiti
u kino naravno
pozovi anđele