Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

dada
omotana mlijekom i lakonogom hranom
kad baciš vlastite dlanove uvis
nešto se plavo rodi na cesti
i kao deseti nevažni sin
spavam u tvojoj potrebi
zašto stalno šutiš dada
tvoje je da se ponoviš
da ti pobjegnu ruke
da se zanjiše tijelo
kao zapaljeni neboder
u sporim očima rijeke
kako ja volim s tobom hodati
to živo ponavljam živo
prenošenje tijela
obučenih u vunene misli
ali pjesma jede samu sebe
sanjao sam pijesak koji šušti
niz tvoje prepjevano grlo
dobro si dada
prebrojat ću ti trepavice
odvesti leđa u neku stranu imenicu
posuti te brašnom
sljedeći put bit ćeš hrana dada
odnesena niz ulicu spremna da vičeš
u noćnom gradu dođi
šapći u gromove
dada dada da da

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.