Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
sjedni
na moju obrvu izvadi lakat i
piši mi kad niz osedlanu cestu
budem gladak kao mrak
vozio usamljeni taxi
u kojem živi radio topao zrak i
srolana pjesma o kamowu i
njegovim počecima
sna i o kraju
prozor je dopola otvoren
dovoljno da čujem kako
hobotnica rasklapa školjku i pije
njezinu ružičastu nutrinu pohotno
puna tlakova
kao dobra cesta mexico
u kojem živi juan
brusi malahite u trubu plače
juan žena mu spava s učiteljem
njegove djece
eto vidiš
moraš mi pisati
o nekom vodopadu ispod
kojeg u nekom od mojih snova o
vodopadu leži
jezero tinte i mami nebo
jede zvijezde košuljicu izbaci
na površinu ubere je čovjek u barci
strese na mjesečini vidi zlato i
nosi svojoj ljubavi
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum