Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

leti
na mom dlakavom jeziku
razliješ sladoled na terasi
jagoda leti u vrućinu ah
kako leti u vrućinu
gospođa jurišić ne voli ljetne
popodnevne smjene ne vidi ona
da je meni tvoje tijelo
ekskurzija vlak vrištanje od sreće
na ulasku u svaku stanicu
u svaki tunel kad su usta na prozoru
a tijela love tuđe padanje
ma gospođo jurišić
budite blagi
volimo vašeg sina u vojsci
nismo ovdje mi važni
presvukle su se naše gladne usne
i odgrizene grizu
kad odemo jagode će stajati u zraku
kao sablast kao cave s bijelim janjetom
na vratu
dajte adresu
pisat ćemo pisma vašem sinu