Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

luana
mjesec s govornom manom
me oženio tobom
surov sirov plav
haski pogled
zavitlao ravno u mekano rame
svemirskog broda lou ann
kako si se kolutala nepčanim sedlom
u potrazi za gumenom kuglom
promuklim njezinim padom
da sam htio biti slobodniji
trčali bismo preko granice sa zavežljajima
bjesomučnog sjećanja i želje
ali ja nisam htio nepreciznim usnama
tapkati po ledu niti po naranči
niti po auto cesti
bolje po sipinoj kosti budimo
šišteće proljeće koje udiše rast
koje nas tako hrani
da mišićavim trepavicama strašimo preobičan vjetar
kojeg ima / nema svako žensko ime
kretanje dobre debele planete
luana lizanje vanilije
dotrčim nezanimljiv gorim gorim
i vjerujem u polovice

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.