Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

dodaj
svoje ime muškarcu
on ga drži na jeziku vrti među usnama
zareže fino nepce i pjeva
sve drugo bi od jasnoće otkinulo
značajno tijelo malene / velike zjenice
sve drugo bi me pokosilo
sirovo sunce u podne pada kroz mene
da bar izgubim šutljive slamnate ruke
na plamenim vodopadima tvojih
svilenih leđa
da malo lunjam niz ulicu oko
300 godina
ti ćeš leći taj potpuno
nepoznat muškarac disat će u
hodniku i ti češ čuti kako
ovaj trenutak savija tugu i
pakira je
kao lijepi talog
u oku

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.