Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

daj
nizbrdicu ulja za kočnice istrgnut prorez
limfe omaglicu boje jagode
tvornicu s dobrim mesom
koje leti unatrag
raduje se buđenju
ionako
sjaj će nas iskrhati
kao čaša tvrdog bohemia kristala
na koju smo nespretno pali
užarenim leđima
u ambasadoru
krevet od trešnjinog drva pliva
prepun nas
prema planinama
nasmijanih lopoča peteljke si
grizla
ja sam ti češljao ribe na leđima
bio bez bicikla
bez imena
neko vrijeme bio sam bez imena
onda je vlak vode stao
zaustio sam nešto o pupku knjizi
svjetlu hrani lošim šibama
čekao sam fatalni udarac blitza
nevažeći
dah smrti
raspoređen u riječi