Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
zvijezda si
što će ti ime
galaktike razbacane po sobi
kao dječje igračke
kroz prozor ulazi točno 18 sati
što će ti ime
kada pri brzini od 140 km/h
pjevušiš
žmiriš
jer te nježan biceps proljeća
samo miluje
zaboravljaš brzo i temeljito
poput oceanske plime
val jaše po japanu
armirana stvarnost puca kao
kristalno vreteno u sudaru
s kromiranim ramenom scanie
što će ti onda ime
smiješ se
po rubnom svjetlu
ispisuješ svojim bokovima silovite krivulje
ma što će ti ime
držim tvoj puding pod jezikom
čekam da kroz rastvorene brklje
projure vagoni
crvena svjetla trepću
samo tako znam
da sam na zemlji
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum