Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

zvijezda si
što će ti ime
galaktike razbacane po sobi
kao dječje igračke
kroz prozor ulazi točno 18 sati
što će ti ime
kada pri brzini od 140 km/h
pjevušiš
žmiriš
jer te nježan biceps proljeća
samo miluje
zaboravljaš brzo i temeljito
poput oceanske plime
val jaše po japanu
armirana stvarnost puca kao
kristalno vreteno u sudaru
s kromiranim ramenom scanie
što će ti onda ime
smiješ se
po rubnom svjetlu
ispisuješ svojim bokovima silovite krivulje
ma što će ti ime
držim tvoj puding pod jezikom
čekam da kroz rastvorene brklje
projure vagoni
crvena svjetla trepću
samo tako znam
da sam na zemlji

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.