Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

 

u malenom prigradu mladi momci
ubrzavaju glazbu niz besmislene tračnice
vlak što ga očekujemo vodi nas u pariz
kroz visoku visoku šumu
na jednom od fakulteta
jedna bomba eksplodira
ali to je već amerika
i nije u našoj svjetlucavoj kosi
kao niti strah od izmišljanja
na dnu kanjona
raste mahovina i dvije vlažne vreće za spavanje
upravo putuju prema mjesecu
pročitaj to kao reklamu
i budi vesela treperi kao semafor
kraj kojeg stojim
svjetla se udaljuju i lokva na cesti
mijenja boju
ja se tako volim
ljubiti po ramenu

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.