Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
na žalost ne volim rano poslijepodne
mjesto preljeva
intimni suez suznih očiju drobi žaluzine
nespokoj kao nešto raznovrsno
mekana prtljaga tvog pupka
savija svjetlost kao aluminijsku kosu
boeinga čiji turbo mlaz šišti u ameriku
america
tako nam je izmicala topla kocka čokolade
na sredini jezika
pritisnuta u maleno nebo
zaista osjećam tijelo
jer u njemu ključaju sve tekućine
tek toliko o svijesti
a onda sumrak u velikim kolicima
iz supermarketa izvozi
naračnu
u nekom svilenom trenutku
automobili tužnim redoslijedom pale svjetla
i ništa ne osjećaju
na parkiralištu
highway
kako je ona znala reći
highway
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum