Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

kupi
moje pjesme profesorice zabune
radim na drobilici za kamen
lijepe komade meljem u
prašinu i zrak u plućima nosim kuću
u glavama dobar zvuk
sami smo na stanici
obilazim te
mislim da sam recimo pjevač
nekakve grupe tebe bih poslije
pozvao u hotel
ovako
ja drobim kamenje
radim na prahu u kojem se vide
otisci mojih šaka moj strah
od cjeline
kupi moje pjesme profesorice zabune
stišćem te na obrazu
kao hladno porculansko mače
niti osmijeh ne pobjegne
s tvojih začvoranih usana
niti noga ne otkine suvenirski komad
asfalta i nema obojanog zraka
kupi jer su mi pčele u glavi
bojim se poletjet ću
svuda oko mene sestre šušte
nečim raspanim
to su moja gladna grla
nijema grla
željna stalnih ispričnica