Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

SOBA 39

Bila je tamo jedna, dvadeset i šest tjedana,
i gotovo, ni plača, ni ništa, na stoliću tablete
za zaustavljanje mlijeka. Radio Marija
cijelu noć i neki ljudi iz molitvene zajednice.

Onda druga kojoj je prvi nevjenčani muž
odveo dijete u Srbiju, ni glasa, ni pisma,
zna da je živa, curica.
S ovim mužem je htjela, sređen život i sve,
ali već drugi put, samo dođe do tri mjeseca i gotovo.

Treću su doveli zadnji dan, mladu i lijepu,
na drugom katu je ostao trbuščić, kilu i osamsto.
Ja sam joj rekla da će sigurno, sto posto biti dobro.

Meni su se ispričavali što su me stavili u tridesetdevetku
s tim ženama jer je tu noć bila velika gužva,
nije bilo mjesta.
Kad su mi je donijeli nisam htjela da ju gledaju.