Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

 

Ja sam opsjednuta sobom.
Kada trebam zaplakati tjeram se da zijevam
Kako bi mi se oči napunile suzama.
Onda legnem na bok
Da iscure
Dok ti pričam kako mi je stalo.

Iz njezinog djetinjstva pamtit ću tek neke rečenice,
Požurujem ju, uvijek je tako spora, hoda iza mene,
Kaže
Mama, ti si tako mršava.

Uspoređujem se neprestano
Često pobijedim.

Ali osim mene nitko, ili skoro nitko, ili ja to mislim,
Ne zna
Da nisam baš pametna.

Zbog toga, nekad kažem da volim Babelja,
Drag mi je,
Ali da budemo iskreni
Osim vlastitog poharanog dvorišta
Povijest mi nije jača strana.

Zaprepasti me kako izgledam na fotografijama
Pred ogledalom napućim usne
Ljepša sam.

Često razmišljam o tome
Kako me vidi
Njegova žena.

Dva puta sam si rekla, s tim usnama,
Odvratna si.
Toliko je postalo dramatično
Ne znam koliko ću još dugo izdržati u tom odnosu.