Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić
*
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Koliko uživam u mirisu sjajne trake sline
Koja se rasteže između tvoje brade,
Niz vrat, do okovratnika majice,
Dok uplakan histerično vrištiš
Kako mi više nećeš biti sin,
Imaš tri godine i zgazit ćeš me biciklom.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Kad navečer uđem u sobu da te još jednom pokrijem,
Preplavi me strah od onih koji će ti ući u život
Uvijek si otkrivena
Nekad skineš i donji dio pidžame,
Spavaš s isturenom golom guzom
Grizla bih i ljubila to moje mekano meso,
Samo je moje.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Dok sjedite jedno pored drugog
Na mašini za pranje rublja, okupani i mirisni
Usred ove prljavštine,
Dok režem dvadeset noktića,
Odumrlih stanica vaših malenih tijela.
Samo prema smrti idemo.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
Jer sam previše umorna
Od ujutro vičem
Jer predugo ulazite u auto
Jer nisam ono što ćete htjeti da budem
Jer lažem o svijetu u kojem živite
Jer lažem o sebi i drugima
Jer ne znam bolje.
Nikada nećete saznati koliko vas volim
I kako se spremam, jednoga dana
Da vam se prestanem miješati u život.
Sadržaj
DJEČJE PJESMESve je spremno za Tvoj dolazak
Jednog dana, kad vi budete umrli
Malo mi treba da odem preko ruba
Iz svoje djece izrasla sam tvrđa i tamnija
Prošli smo mrtvu pticu
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nikada nećete saznati koliko vas volim
MAMINE PJESME
Dragi Bog prebiva u detalju
Noć je bila duga, izlazi sunce
Sve se ozbiljnije molim Bogu
Soba 39
Jedan dan na moru
Mogao bi biti tumor
Moja mama donosi vijest
Za svoj pedeset i šesti rođendan
TATINE PJESME
Bila sam jučer u Hotelu Dunav
Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako
Bio je to 17. 11. 2012.
Vučemo se cestom uz polje
Kod nas je drum široka cesta
PRIJELAZ ZA DIVLJE ŽIVOTINJE
Imam prijelaz za divlje životinje
Bio je mrak
Svaku večer četrdeset pet minuta radiš na sebi
Jutros su me iz kreveta digle trešnje
Stajale su pored ceste, te dvije žene
Sada trebam pisati
Buce debeljuce cupkaju i sopću
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
U čekaonici naše ambulante je glasno
Umro je u strašnim mukama
Poezija ne trpi prenemaganje
SKRIVENI FAJL
Ne mogu napisati pjesmu
Jednom ću napisati nešto o samoći
Moja baka nikako da umre
Ležala sam potrbuške na krevetu
Već dugo razmišljam, danima
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu
Baka je napokon umrla
Ja sam opsjednuta sobom
Kupujemo vrata
Već mjesecima ne napuštamo položaj
Ljepši si
Carmen i Carlos
Posjedovat ću te
Ti si moj Krist
Impresum