Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

Koliko uživam u mirisu sjajne trake sline
Koja se rasteže između tvoje brade,
Niz vrat, do okovratnika majice,
Dok uplakan histerično vrištiš
Kako mi više nećeš biti sin,
Imaš tri godine i zgazit ćeš me biciklom.

Nikada nećete saznati koliko vas volim

Kad navečer uđem u sobu da te još jednom pokrijem,
Preplavi me strah od onih koji će ti ući u život
Uvijek si otkrivena
Nekad skineš i donji dio pidžame,
Spavaš s isturenom golom guzom
Grizla bih i ljubila to moje mekano meso,
Samo je moje.

Nikada nećete saznati koliko vas volim

Dok sjedite jedno pored drugog
Na mašini za pranje rublja, okupani i mirisni
Usred ove prljavštine,
Dok režem dvadeset noktića,
Odumrlih stanica vaših malenih tijela.
Samo prema smrti idemo.

Nikada nećete saznati koliko vas volim
Jer sam previše umorna
Od ujutro vičem
Jer predugo ulazite u auto
Jer nisam ono što ćete htjeti da budem
Jer lažem o svijetu u kojem živite
Jer lažem o sebi i drugima
Jer ne znam bolje.

Nikada nećete saznati koliko vas volim
I kako se spremam, jednoga dana
Da vam se prestanem miješati u život.