Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić
*
Kod nas je drum široka cesta
Uz drum, kod nas se nalaze kuće u nizu
Naslonjene su jedne na drugu
Imaju visoke kapije
Bašte ruža na ulici uz stazu
Hoklice koje čekaju rumena predvečerja
Da deda izađe van, prošeta gore dolje stazom
Ruku spojenih na leđima, dok fićuka,
S tranzistorom blizu dlakavog uha.
Iza kapija su dvorišta
U nekima od njih su musava djeca
To su još kasne sedamdesete
U kojima se dude nasljeđuju
A odjeća ne presvlači svaki dan
To mi kaže nepogrešivo kolektivno sjećanje.
Osobno sjećanje ispod granice
Mogućeg sjećanja u psihologiji
Kaže da je bio period alkohola
Da je bila duga šutnja
Ili sam to samo izmislila
Ne usudim se više nikoga pitati.
Ali često razmišljam o toj ulici
O trenutku u dalekoj prošlosti
Nečijeg zaustavljenog života
O tom musavom djetetu na drumu
I mom ocu koji nije bio kriv
I autu koji nije zakočio na vrijeme
I tome da se više ništa nije dalo napraviti.
Koja je korist od tog sjećanja
Kad nema više ničega
Ni djeteta
Ni druma
Ni auta
Ni oca
Ni kuće
Ni dede
Imali smo najljepše ruže u Zrinskoj
Nitko ih više ne sadi pred kućom.
Sadržaj
DJEČJE PJESMESve je spremno za Tvoj dolazak
Jednog dana, kad vi budete umrli
Malo mi treba da odem preko ruba
Iz svoje djece izrasla sam tvrđa i tamnija
Prošli smo mrtvu pticu
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nikada nećete saznati koliko vas volim
MAMINE PJESME
Dragi Bog prebiva u detalju
Noć je bila duga, izlazi sunce
Sve se ozbiljnije molim Bogu
Soba 39
Jedan dan na moru
Mogao bi biti tumor
Moja mama donosi vijest
Za svoj pedeset i šesti rođendan
TATINE PJESME
Bila sam jučer u Hotelu Dunav
Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako
Bio je to 17. 11. 2012.
Vučemo se cestom uz polje
Kod nas je drum široka cesta
PRIJELAZ ZA DIVLJE ŽIVOTINJE
Imam prijelaz za divlje životinje
Bio je mrak
Svaku večer četrdeset pet minuta radiš na sebi
Jutros su me iz kreveta digle trešnje
Stajale su pored ceste, te dvije žene
Sada trebam pisati
Buce debeljuce cupkaju i sopću
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
U čekaonici naše ambulante je glasno
Umro je u strašnim mukama
Poezija ne trpi prenemaganje
SKRIVENI FAJL
Ne mogu napisati pjesmu
Jednom ću napisati nešto o samoći
Moja baka nikako da umre
Ležala sam potrbuške na krevetu
Već dugo razmišljam, danima
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu
Baka je napokon umrla
Ja sam opsjednuta sobom
Kupujemo vrata
Već mjesecima ne napuštamo položaj
Ljepši si
Carmen i Carlos
Posjedovat ću te
Ti si moj Krist
Impresum