Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić
*
Bila sam jučer u Hotelu Dunav.
Ima dvije zvjezdice
(kažu da je doručak grozan,
ali ovih dana su ga nešto popravili,
jer ima više gostiju).
Prije nekoliko godina napisala sam tu pjesmu
Koja je postala prilično poznata
I izgleda da je dosta dobra.
Neki ljudi čak i plaču dok je čitaju.
Preveli su je i na njemački jezik.
Gospodin koji je to radio pitao me je,
Pomalo prestravljeno,
Je li to zaista o vašem ocu?
Tko zna kako ga on zamišlja.
Nakon tog romana, koji isto govori o jednom Hotelu,
Ljudi me pitaju, je li vaša mama još uvijek živa?
(Rado bih i ja njih pitala isto,
ali čini mi se nekako neumjesno,
vjerojatno je u meni problem.)
Sjedim za stolom u restoranu,
Baš tim, koji gleda na vrata kuhinje,
To su dvokrilna vrata koja olakšavaju prolazak
S rukama punim posuđa,
I valjda zbog njihove neprestane gibljivosti
Čini mi se kao da će se svaki tren pojaviti.
Zamišljam nekog preko puta sebe,
Nekog tko ne pita takve stvari.
Nekog, tko se ne čudi toliko.
Sadržaj
DJEČJE PJESMESve je spremno za Tvoj dolazak
Jednog dana, kad vi budete umrli
Malo mi treba da odem preko ruba
Iz svoje djece izrasla sam tvrđa i tamnija
Prošli smo mrtvu pticu
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nikada nećete saznati koliko vas volim
MAMINE PJESME
Dragi Bog prebiva u detalju
Noć je bila duga, izlazi sunce
Sve se ozbiljnije molim Bogu
Soba 39
Jedan dan na moru
Mogao bi biti tumor
Moja mama donosi vijest
Za svoj pedeset i šesti rođendan
TATINE PJESME
Bila sam jučer u Hotelu Dunav
Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako
Bio je to 17. 11. 2012.
Vučemo se cestom uz polje
Kod nas je drum široka cesta
PRIJELAZ ZA DIVLJE ŽIVOTINJE
Imam prijelaz za divlje životinje
Bio je mrak
Svaku večer četrdeset pet minuta radiš na sebi
Jutros su me iz kreveta digle trešnje
Stajale su pored ceste, te dvije žene
Sada trebam pisati
Buce debeljuce cupkaju i sopću
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
U čekaonici naše ambulante je glasno
Umro je u strašnim mukama
Poezija ne trpi prenemaganje
SKRIVENI FAJL
Ne mogu napisati pjesmu
Jednom ću napisati nešto o samoći
Moja baka nikako da umre
Ležala sam potrbuške na krevetu
Već dugo razmišljam, danima
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu
Baka je napokon umrla
Ja sam opsjednuta sobom
Kupujemo vrata
Već mjesecima ne napuštamo položaj
Ljepši si
Carmen i Carlos
Posjedovat ću te
Ti si moj Krist
Impresum