Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić
*
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
Koji na pokretnu traku stavljaju mačju hranu.
Stanovi koji smrde po mačjoj mokraći
Njihova tupa usamljenost
I tanke dlake na crnim vestama.
Jednom sam imala hrčka
Ali najviše od svega me zabavljalo
Hraniti ga karamelama
I gledati kako se rastežu između
Oštrih žutih zubića i prednjih šapa
(ako se to uopće može nazvati šapama)
Baš se mučio.
Ali, volio je slatko.
Međutim, te mačke, zlobne, opake i svojeglave
Nikada nisu bile moj par,
Previše loših osobina opravdavanih
Životinjskom prirodom, uživanja u ljenčarenju,
Frktanja, vađenja kandži nizašto, sebičnog,
Prijetvornog umiljavanja,
U klupku, jezivo milom na dodir
S hrapavo slatkim jezikom.
Baš me uzruja kad se gledamo,
Oči u oči,
Da ne skrenem pogled, sigurna sam,
Gadura bi mi namignula.
Jer ja, iako mi teško pada, ispunjavam ponekad
Tuđe želje, i znam da sam više pseći tip
Dok stojim na blagajni
I na pokretnu traku stavljam mačju hranu.
Sadržaj
DJEČJE PJESMESve je spremno za Tvoj dolazak
Jednog dana, kad vi budete umrli
Malo mi treba da odem preko ruba
Iz svoje djece izrasla sam tvrđa i tamnija
Prošli smo mrtvu pticu
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nikada nećete saznati koliko vas volim
MAMINE PJESME
Dragi Bog prebiva u detalju
Noć je bila duga, izlazi sunce
Sve se ozbiljnije molim Bogu
Soba 39
Jedan dan na moru
Mogao bi biti tumor
Moja mama donosi vijest
Za svoj pedeset i šesti rođendan
TATINE PJESME
Bila sam jučer u Hotelu Dunav
Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako
Bio je to 17. 11. 2012.
Vučemo se cestom uz polje
Kod nas je drum široka cesta
PRIJELAZ ZA DIVLJE ŽIVOTINJE
Imam prijelaz za divlje životinje
Bio je mrak
Svaku večer četrdeset pet minuta radiš na sebi
Jutros su me iz kreveta digle trešnje
Stajale su pored ceste, te dvije žene
Sada trebam pisati
Buce debeljuce cupkaju i sopću
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
U čekaonici naše ambulante je glasno
Umro je u strašnim mukama
Poezija ne trpi prenemaganje
SKRIVENI FAJL
Ne mogu napisati pjesmu
Jednom ću napisati nešto o samoći
Moja baka nikako da umre
Ležala sam potrbuške na krevetu
Već dugo razmišljam, danima
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu
Baka je napokon umrla
Ja sam opsjednuta sobom
Kupujemo vrata
Već mjesecima ne napuštamo položaj
Ljepši si
Carmen i Carlos
Posjedovat ću te
Ti si moj Krist
Impresum