Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić
*
Noć je bila duga, izlazi sunce.
Puniš pluća zrakom, za plač, za život
pa onda maleni osmijeh.
Moramo se umiti svako jutro, moje zlato,
uhvatim se kako ti tepam, da te Bog vidi,
govorila je moja baka,
dugo je žmirio, barem na jedno oko, mislim ja.
Majka Božja plače kad malene curice prde,
rekla je komšinica Marija,
a moja mama uvijek doda manje doktoru,
manje doktoru,
uvijek pijevno i uvijek dvaput.
Odmah neizostavno tražiš hranu, moje tijelo,
nema stajanja, odmora, odlaganja.
Svi sveci na nebu uprli su oči u nas,
grli me tvoje malo, obvezujuće tijelo.
I danas sam tvoja mama, hrana, sve na svijetu,
tako dovoljna.
Sadržaj
DJEČJE PJESMESve je spremno za Tvoj dolazak
Jednog dana, kad vi budete umrli
Malo mi treba da odem preko ruba
Iz svoje djece izrasla sam tvrđa i tamnija
Prošli smo mrtvu pticu
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nikada nećete saznati koliko vas volim
MAMINE PJESME
Dragi Bog prebiva u detalju
Noć je bila duga, izlazi sunce
Sve se ozbiljnije molim Bogu
Soba 39
Jedan dan na moru
Mogao bi biti tumor
Moja mama donosi vijest
Za svoj pedeset i šesti rođendan
TATINE PJESME
Bila sam jučer u Hotelu Dunav
Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako
Bio je to 17. 11. 2012.
Vučemo se cestom uz polje
Kod nas je drum široka cesta
PRIJELAZ ZA DIVLJE ŽIVOTINJE
Imam prijelaz za divlje životinje
Bio je mrak
Svaku večer četrdeset pet minuta radiš na sebi
Jutros su me iz kreveta digle trešnje
Stajale su pored ceste, te dvije žene
Sada trebam pisati
Buce debeljuce cupkaju i sopću
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
U čekaonici naše ambulante je glasno
Umro je u strašnim mukama
Poezija ne trpi prenemaganje
SKRIVENI FAJL
Ne mogu napisati pjesmu
Jednom ću napisati nešto o samoći
Moja baka nikako da umre
Ležala sam potrbuške na krevetu
Već dugo razmišljam, danima
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu
Baka je napokon umrla
Ja sam opsjednuta sobom
Kupujemo vrata
Već mjesecima ne napuštamo položaj
Ljepši si
Carmen i Carlos
Posjedovat ću te
Ti si moj Krist
Impresum