Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

 

Carmen i Carlos
Su se potucali po svijetu
Ganjajući književne stipendije
Izgnani sa Kube.

Carmen i Carlos
Pred nama plešu tango
U dvorištu rezidencijalne kuće u Grazu
U krilu mi je njihov trogodišnji sin
Milosh (po Miloshu Formanu)
Čije ime nije na državnom
Spisku dozvoljenih imena,
Samo jedan od njihovih grijehova
Svojom tamnoputom ručicom
Mazi me po dojci,
Uživam.

Carmen i Carlos
Se smiju, zapinju i skoro prevrću stol
S maslinama i čašama vina
Milosh žmiri, diše duboko i cucla palac.

Carmen i Carlos
Ostaju još dugo sjediti u dvorištu
Kroz otvorene prozore dopire zvuk jezika
Koji među sobom pričaju
Carmen i Carlos.

Mi se još njušimo
Bolji smo nego što jesmo
Dižemo se i odlazimo u sobu
U krevetu smo po cijeli dan.

Sjećam se da je Carmen njegovala starce po kućama u Barceloni
Negdje sam uhvatila da je Carlos za djevojkom otišao u Krakow
Nema šanse da Milosh pamti tu večer kad se mazio s mojim sisama
Bio je najljepši dječak s velikim ušima kojeg sam ikada vidjela.

Ti uvijek plešeš sam zatvorenih očiju
Ja uvijek stišavam muziku koju ti pustiš
Carmen i Carlos su razbili tango,
Gdje ćemo pobjeći mi?