Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić
*
Malo mi treba da odem preko ruba.
Sad je već noć i ona spava,
a zaboravila sam pogledati njezina leđa.
Ima ta jedna knjiga, čitali smo je oboje,
junakinja, tako se kaže za glavni lik,
djevojčica, umire od leukemije, umire od početka,
i zna se da će umrijeti, i nitko tu ne može ništa.
Zamisli da ne možeš spasiti vlastito dijete.
Nitko ne može spasiti nikoga.
Mrznem u toj misli, stranicu po stranicu,
klizim prema plavom samotnom trenutku umiranja,
zadnje odlazi osjetilo sluha.
Na početku imala je tu masnicu na kralježnici,
tata je vidio, tako je počelo.
Neki dan dok sam ju kupala, kamenčići iz parka
rasipali su se po pločicama, tuckali veselo,
nastavljajući njeno poslijepodne,
vidjela sam nešto, masnicu na leđima,
plavu kao samotan trenutak.
Reci da se udarila, reci.
Udarila se, kažeš.
To me je neki striček, striček viršl, smije se.
Zamisli da ne možeš spasiti nikoga.
Ne misli.
Sadržaj
DJEČJE PJESMESve je spremno za Tvoj dolazak
Jednog dana, kad vi budete umrli
Malo mi treba da odem preko ruba
Iz svoje djece izrasla sam tvrđa i tamnija
Prošli smo mrtvu pticu
A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?
Nikada nećete saznati koliko vas volim
MAMINE PJESME
Dragi Bog prebiva u detalju
Noć je bila duga, izlazi sunce
Sve se ozbiljnije molim Bogu
Soba 39
Jedan dan na moru
Mogao bi biti tumor
Moja mama donosi vijest
Za svoj pedeset i šesti rođendan
TATINE PJESME
Bila sam jučer u Hotelu Dunav
Da je Matoš kojim slučajem znao pisati ovako
Bio je to 17. 11. 2012.
Vučemo se cestom uz polje
Kod nas je drum široka cesta
PRIJELAZ ZA DIVLJE ŽIVOTINJE
Imam prijelaz za divlje životinje
Bio je mrak
Svaku večer četrdeset pet minuta radiš na sebi
Jutros su me iz kreveta digle trešnje
Stajale su pored ceste, te dvije žene
Sada trebam pisati
Buce debeljuce cupkaju i sopću
Oduvijek sam žalila ljude na blagajni
U čekaonici naše ambulante je glasno
Umro je u strašnim mukama
Poezija ne trpi prenemaganje
SKRIVENI FAJL
Ne mogu napisati pjesmu
Jednom ću napisati nešto o samoći
Moja baka nikako da umre
Ležala sam potrbuške na krevetu
Već dugo razmišljam, danima
Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu
Baka je napokon umrla
Ja sam opsjednuta sobom
Kupujemo vrata
Već mjesecima ne napuštamo položaj
Ljepši si
Carmen i Carlos
Posjedovat ću te
Ti si moj Krist
Impresum