Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

Moja baka nikako da umre.

Tamo se proizvode tako savršeni mehanizmi
U toj dolini negdje u Švicarskoj.
Od šezdeset naučnika samo troje su stranci.

Da barem tako ne razjapi usta.

Pa čak ni oni ne mogu si to priuštiti,
Trebalo bi barem pet plaća za tu sitnicu.
Gospođa koja tamo radi, kaže,
Svako jutro brišem izlog
Zamazan od muških nosova,
Obično ih muškarci žele.

Mama kaže da se već i soba osjeti.

Uglađeni stariji gospodin
Uvodi nas u zadnja testiranja prije distribucije
U samo nekoliko dućana u svijetu.

A ona samo leži i sluša.
Čujem iz njezine sobe taj dokumentarac
O satovima u zemlji
Gdje je sve čisto i savršeno
I svatko zna kad treba otići,
A ona nikako da umre.
I nije ju briga koliko je trebalo
Truda i odricanja da bi se stvari
Dovele do savršenstva,
Samo zijeva
Ne stidi se ni tog mirisa,
Misli da je nečim zadužila svijet
I to je drži na životu.