Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

Buce debeljuce cupkaju i sopću
U prozirnim tajicama s poderanim očicama
U predjelu međunožja
Vidi se dobro kad rašire noge na spravi
Za jačanje unutarnjih mišića bedara.

Ocvala žena sa znojnicom na glavi
Napokon dolazi na svoje uz zvuke makarene, batrga se,
Radi nešto za sebe,
Nakon uspješno preživljene menopauze
Slabo se snalazeći u tom ritmu.

Sredovječna Albanka iz pekare
Sagiba se dok sjedi na spravi za trbušne mišiće
Motivira ju fotokopirana slika
Meksičkog glumca iz sapunica
Zalijepljena na zidu ispred njenog lica.

Cvikerašica kruškolika tijela
Spušta se svakim pokretom u polučučanj
Nogu razmaknutih u širini ramena
Poluzatvorenih očiju
Kao da se nabija.

Izblajhana, nakvarcana mršavica
Sprinta kao luda na pokretnoj traci
Umišljeno zabacujući ispeglanim šiškama.

Penzićka samo hoda po drugoj
Oko vrata joj je ručnik natopljen znojem.

Metalni glas iz zvučnika kaže:
Napustite stanicu za vježbanje, izmjerite puls
U trajanju od deset sekundi, krenite, sad.

Staju.
Sve prinose dva prsta vratu,
Gledaju u daljinu, broje,
Ne nosi svako srce jednakom lakoćom
Teret ovoga svijeta, masnoće,
Neprihvaćenosti, odmjeravaju se ispod oka.

Cupkaju dalje.