Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

Imam prijelaz za divlje životinje.

Ide od samog početka kralježnice
pa skroz, skroz do dolje.

Krenu oko ponoći,
dlaka im je tamna i mokra,
prvo jedna, dvije male,
a onda za njima, na stotine.

Više ne mogu spavati,
prevrćem se po krevetu, hoću ga porušiti.

Ili nekad,
gurnem njegovu ruku tamo,
njome premjestim žbunje, sakrijem tablu.
Ali onda opet, sljedeće noći,
vidim ih u mraku, prvo svjetlucaju dva oka,
i tad zemlja počinje podrhtavati.

Imam prijelaz za divlje životinje,
ali bojim se,
spuštaju se do grada.