Prijelaz za divlje životinje | Ivana Bodrožić

*

Bio je mrak.
Ali nisam se bojala.

Zato je to valjda san, a san nije život
Iako nekad u snu osjetimo strah
Tako golem kao da se radi o stvarnoj
Opasnosti
Naprimjer, snovi o letenju
I trenutku prije nego ćemo udariti o zemlju.
Podatak o neimanju krila vrlo je upečatljiv,
Lako probija sve razine podsvijesti.

Dakle, bio je mrak.
A rijeka, rijeka kojom sam plovila
Bila je još tamnija od tame uokolo,
Imala sam snažan osjećaj
Da je riječ o Dunavu.

Ipak, na površini je bilo neke čudne svjetlosti,
Dolazila je od mjeseca, valjda
Ili Dolby saround sistem špice,
Ono kad počinju filmovi.

Je li to bio čamac ili splav,
Sada je teško reći, svejedno,
Uz pomoć dugačkog vesla
Spretno sam pristala uz obalu punu žbunja,
Trnovitog, debelih grana, žilavog
Iako nije bilo jednostavno.

Prijateljici sam rekla,
Ovdje možeš izaći, a ona me je pogledala,
Pa, moglo bi se reći prestravljeno.
Nije me to omelo, morala sam se iskobeljati
Do duboke vode, a ruke su mi bile poprilično
Krvave.

Ništa od svega toga nije mi pokvarilo raspoloženje.
Znala sam kuda idem.