Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

AVIONI I BRODOVI

Nema ništa ljepšeg od pogleda na avione u zraku.
Zlatna sunčeva kora na krilima ljepša je od repatica.
Avioni su plugovi koji oru neomeđenim nebom.
6 tjedana na groblju brodova u Trogiru radili smo
na jedrilici i gledali avione kako slijeću i polijeću.
Jasno je da su oni Noina arka modernog čovjeka.
Uveseljavali su dane na sumornoj palubi poput
gizdavih cirkuskih zvijeri u bojama svih zastava.
U pet dana jedrilicom preploviti Jadransko more
ili pet puta oko svijeta mehaničkom pticom,
što je bolje?
Oceanske je fuge lakše preslušati iz zraka.
Zamislite Magellana da kroz prozor aviona prati
svoj brodski put i vidi da je promašio stoljeće.
Samoći škrape i masline pretpostavljam obli trup
zrakoplova koji me vodi u proljeće života; srž
kokosovog oraha duž bijelog pješčanog ruba Brazila.
Samo na jedanaest tisuća metara iznad Atlantika
vidim da je svemir nastao velikim praskom kokosa:
iz crne kore su planeti a bijelo tkivo je duh života.
Sažimanje luči u nekoj otočkoj konobi ništa mi je
prema mlaznim motorima prekooceanskih letjelica.
Za sada – možda kasnije promijenim mišljenje.