Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

MOJA JE BAKA STIGLA IZ KINE

 

Nazvao sam prijatelja i rekao mu da je moja baka došla iz Kine, i mogli bismo se vidjeti večeras, ili sutra, da proslavimo. Nazvao sam još jednog: baka je došla iz Kine, pozovi i ovog i onog. Bili smo školski prijatelji: ispeli sva drva u kvartu, istrčali sve vrtove; i one noćne, o kojima ne treba puno pričati.
Sada, vidimo se rijetko, kada su svadbe, ali i toga više nema. Kada su krstitke, ali i to se prorijedilo, djeca rastu. Za Božić, eto, kada se rodi jedino dijete koje zauvijek ostaje dijete, mali Isus.
Svi oni znaju, da mi je baka odavno umrla, i da nikada nije bila u Kini, ni izvan Hrvatske. Ali kako godine prolaze, sve više sjećamo se djetinjstva, i svaki nam izgovor, ma kako nevjerojatan bio, dobro dođe da se okupimo za barskim stolom.